Djela proročka obrađuju proročke likove i središnje proročke teme. Polazi se od kršćanske podjele Starog zavjeta po kojoj se proroci nalaze na trećem mjestu u Bibliji i s njima završava Stari zavjet. Po kršćanskom kanonu taj dio obuhvaća četiri velika i dvanaest malih proroka. No i tu ima malog odstupanja jer prorok Daniel čak i s deuterokanonskim dodacima nije ništa opsežniji od malih proroka Hošee ili Zaharije. Uz Jeremiju se navode još i Tužaljke i prorok Baruh. Ipak zbirka prorokâ tvori zaokruženu cjelinu i podjela na velike i male proroke jest odveć tehnička i umjetna jer nema velikih i malih proroka odnosno poruka, nego se ime opravdava, usprkos jednoj iznimci, na opsežnije i kraće proročke knjige. Inače, u židovskom kanonu stvar je složenija. Tako, u Starom zavjetu proroci stoje odmah iza Petoknjižja. Zbirka proroka je međutim opsežnija s time da postoji podjela na prednje proroke (Nebiim rišonim) i kasnije proroke (Nebiim aharanim). Prednji proroci obuhvaćaju Jošuu, Knjigu o Sucima, Prvu i Drugu knjigu o Samuelu i Prvu i Drugu knjigu o kraljevima. Ta se zbirka u kršćanskoj podjeli ubraja među povijesne knjige. Židovska podjela međutim nije kriva jer u svim tim spisima uistinu se nabrajaju proroci. Među njima se ističu: Natan, Gad, Ahija, Mihej, a posebno Ilija i Elizej. Oni nisu ostavili zasebne knjige. Neki među njima, poput Ilije i Elizeja, opisani su opširno u čitavim nizovima pa se ovdje posebno i obrađuju. Proročka starozavjetna služba nastavlja se i u Novom zavjetu i Pracrkvi. Tako i proročka služba premošćuje i povezuje dva zavjeta. Djela proročka dijele se na prvi dio s uvodnim temama pa se govori općenito o prorocima, zatim o prorocima izvan Izraela i prije proroka. Ovdje se također obrađuju veliki proročki likovi Ilije i Elizeja s njihovim nizovima. Dva središnja dijela posvećena su zbirci od četiri velika proroka gdje uz Jeremiju dolaze Tužaljke i Baruh i zatim zbirci od dvanaest malih proroka. Među malim prorocima, oni najstariji iz 8. stoljeća pr. Kr., obrađeni su opširnije. Neki su prikazani kraće i u većoj tematskoj cjelini. Završni dio knjige izdvaja aktualnu temu o ženama proročicama naglašenije u Starom i znatno manje u Novom zavjetu. Inače četvrti dio obrađuje perspektivu proročkog naviještanja i služenja. Ivan Krstitelj se obrađuje kao prorok međaš. Isus je više od proroka no također djeluje i u proročkoj sili. Marija Isusova majka s pravom se promatraka o proročki lik. Djela proročka završavaju općenitom temom o proročkoj, dakako, nebiblijskoj i nenadahnutoj proročkoj službi i likovima pod naslovom proroci danas. Djelo donosi izabranu, posebno domaću bibliografiju o prorocima. Neke proročke teme pojedinačno i nepovezane međusobno objavljene su u Vjesniku Đakovačke i Srijemske biskupije 116(1988.) i 117(1989.). Gornji prilozi i cijeli rukopis Djela proročkih plod su 10-godišnjeg rada sa studentima. Njima je objavljeno djelo prvenstveno i upućeno. Pretpostavlja čitanje biblijskih tekstova vezanih uz proroke. Nakon toga Djela proročka opsežnim, važnim i detaljnim naglascima i sadržajima mogu poslužiti kao priručnik u permanentnoj biblijskoj izobrazbi. Dotični likovi i središnji proročki sadržaji pružaju informacije i uvod svima zainteresiranima za poslanje, poruku, sadržaj i praktični rad s prorocima.