Novi broj Kršćanske obiteljske revije „Kana“ za mjesec lipanj prati crkvena, društvena i kulturna događanja u nas i u svijetu, posebno u kolumnama svojih stalnih suradnika. Tako Josip Grbac piše o problemu Imunološkog zavoda postavljajući odluke politika u etičke okvire te piše: „Ono što šokira jest činjenica da se u Hrvatskoj već godinama ponavlja isti scenarij. Kada nastupi predizborna groznica u prah padaju sva obećanja, etička načela, ekonomske strategije, interesi građana ili sveopće javnosti, opće dobro (…) Priča s Imunološkim zavodom, koliko tragična bila, kako za zaposlenike Zavoda, tako i za sve hrvatske građane, samo je dodatno skinula maske, te je ciljeve hrvatske politike učinila transparentnima i onima koji to do sada nisu uspijevali uvidjeti“, kaže Grbac u tekstu kojeg je naslovio „Hrvatska krv i plazma a tržištu“. O odnosu bl. Alojzija Stepinca prema slovenskim svećenicima, posebice u okvirima prijepora oko njegovoga proglašenja svetim, piše Stjepan Baloban, a Tonči Matulić bavi se temom „nemilosrdnosti“ hrvatskoga antifašizma. „U naslovu ovoga napisa bačena je sjena i sumnja na hrvatski antifašizam riječima nemilosrdnog lica. Za to postoji više razloga“, piše Matulić podsjećajući na izjavu kardinala Josipa Bozanića u homiliji na euharistijskome slavlju u Bleiburgu u svibnju 2015. godine prigodom 70. obljetnice 'Bleiburške tragedije' hrvatskoga naroda u kojoj govori o dvama antifašizmima, onom domoljubnom antifašističkom otporu iz II. svjetskog rata i onome drugome koji se pojavljuje pedesetih godina na temelju kojeg se onda danas izmišlja tzv. fašizacija Hrvatske pa Matulić zaključuje: „Nemilosrdno lice komunističkoga hrvatskog antifašizma pokazuje posljednjih godina sve više prijetećih bora. Doista se može govoriti o novoj ideologiji antifašizma koja otvoreno pokazuje zatrovanost i zadojenost komunističkim totalitarizmom s njegovom pseudo-religijskom retorikom i ikonografijom“. O tome kako se vjernik danas istinito očituje u društvu, piše Bono Zvonimir Šagi: „Tendencija u suvremenom kretanju religioznosti – da se vjera/religija shvati kao isključivo stvar osobnog doživljaja – kao i naoko njoj suprotna tradicionalistička tendencija koja čezne za bezličnim manifestativno-masovnim izrazom vjere, zaoštrava pitanje odnosa subjektivnog i objektivnog, privatnog i javnog, osobnog i zajedničkog“, piše p. Bono. Vladimir Pavlinić nastavlja svoju kolumnu „Iz drugog kuta“, a u svome napisu i pogledu iz drukčije, engleske, perspektive naslovljenom „Stoljeće religije, ne sekularnosti“ kritički se osvrćući na poimanje sekularizacije u nekih naših političara i javnih djelatnika pokazujući brojkama na engleskome primjeru kako „sekularizacija nije kraj kršćanstva niti znak bezbožnosti Zapada, već najnoviji izraz kršćanstva.“ Livio Marijan nastavlja prikazivati tzv. Istočne kršćane, a u ovom su broju pobliže opisani kopti. O Papinom priznanju Palestine piše Tonči Tadić , o biblijskoj, židovskoj temi.