Zašto Crkva podupire referendum  o uvođenju u Ustav preferencijalnog glasovanja, o zabrani predizbornih koalIcija i o snižavanju izbornog praga na tri posto? – pita se Josip Grbac u novome borju Kane za listopad zalažući se da u političkome djelovanju uvijek ostane mjesta za čovjeka-pojedinca koji će moći donositi odluke po vlastitoj savjesti, a ne kao stranački robot. „Hrvatska, piše Grbac“, vapije za većim uvažavanjem moralne dimenzije u politici. To su pokazali prošli izbori za Europski parlament (…) Članak je u cijelosti posvećen humanizaciji politike.  Tim se pitanjem bavi i Tonči Matulić koji podrobnije analizira svako od sedam načela predloženih promjena izbornoga sustava te tvrdi da „glavna predložena izborna načela više otkrivaju slabosti i nelogičnosti postojećega izbornog sustava nego što jamče da će njihovom primjenom automatski doći do procvata demokracije u hrvatskome društvu“. Matulić zaključuje: „Pozadina ove referendumske inicijative skriva jedno osnovno i presudno pitanje: Kako promijeniti čovjeka pojedinca da on može preuzeti osobnu odgovornost za vlastito djelovanje i odlučivanje u demokratskome društvu“.  Važnim društvenim temama bavi se i Stjepan Baloban u tekstu o vjeri kao o sredstvu nasilja, s posebnim naglaskom na pokušaj stvaranja tzv. islamske države.  Na njegov napis u prošlome broju Kane o teškoćama koje sa srpske strane dolaze kad je u pitanju proglašenje svetim bl. Alojzija Stepinca javio se Beogradski nadbiskup Stanislav Hočevar koji je u Balobanovu napisu apostrofiran.  Njegov zanimljiv odgovor dobro je pročitati jer govori o različitim polazištima u shvaćanju katoličkog identiteta.  O toj važnoj temi piše i Bono Zvonimir Šagi zalažući se za ponovno oživljavanje dijaloga s ateistima žaleći se kako se „društveni moral sve više srozava na utilitarizam i grabežljivost. Gubi se  svaki smisao općeg dobra.  Pojam društvene pravednosti kao da iščezava iz javnoga govora“, pa bi bio nužan ponovni dijalog vjernika i ateista, kaže otac Bono Šagi.  Tonči Tadić pozabavio se nedosljednom politikom Europske unije prema Ukrajini naslovivši svoj napis „Milošević u Moskvi“ i s tim u vezi s pitanjima koja se tiču hrvatske politike, a koja ta politika nikako ne otvara.  Dosta je tema posvećeno misijama i misijskom djelovanju Crkve, a Darko Tepert u rubrici „Vrijeme i riječ“ svoj članak paradigmatično naslovljuje „Kiše jesenske“, odmičući se, naravno od rokerskih tema, i pojašnjavajući što su jesenske kiše značile za biblijskog čovjeka.  Donesen je članak o novome nadbiskupu Chicaga Blažu Čupiću – koji se ponosi svojim hrvatskim korijenima, zatim o klauzurnim sestrama klarisama koje žive u zagrebačkome naselju Mikulići, potom ponovno članak o problemu zagrebačke spalionice i predvidljivim štetama od njezine moguće izgradnje, a tu je i napis o novome blaženiku papi Pavlu VI.  Vladimir Pavlinić nastavio je pisati o nedavno preminulom don Živku Kustiću