Novi broj Kršćanske obiteljske revija Kana za mjesec listopad kao i obično donosi cijeli niz angažiranih i korisnih tekstova za svakoga člana obitelji i kršćanske zajednice. Oni koje zanima društvena stvarnost osobito će se posvetiti kolumnama Josipa Grpca , Tončija Matulića, Tončija Tadića i Stanka Uršića.  Grbac piše o tome kako se u hrvatskome medijskom i javnom prostoru svemu što ima izraz katoličkog i kršćanskog, pa bilo to i samo slobodno izražavanje stava, odmah pripiše klerikalizam, a onda se odmah pojmovi proširuju na razne institucije sve do države.  O odnosu Božjega milosrđa i drami podijeljenog društva piše Tonči Matulić pri čemu on, među ostalim tvrdi: „Na žalost, hrvatska država i hrvatsko društvo nisu posegnuli za legalnim i legitimni sredstvima i radnjama koji bi osigurali temeljitije razdruživanje s bivšim diktatorskim režimom te koji bi sustavno omogućili pojedincima da se na osobnom planu suoče s vlastitom bolnom i tragičnom prošlošću podržavanja takvoga režima koje je za posljedicu imalo grube povrede ljudskoga dostojanstva i zatiranje temeljnih i neotuđivih ljudskih prava i sloboda ne samo pojedinaca i njihovih cijelih obitelji nego goleme većine hrvatskoga naroda“.  Tonči Tadić pak, pišući o izborima i njihovim posljedicama, tvrdi: „Povod za izbore bilo je HDZ-ovo odbijanje prihvaćanja nalaza Povjerenstva za sprečavanje sukoba interesa koje je upozorilo neodrživost političke korupcije najviše razine: poslovne sprege Karamarkove supruge kao savjetnika za odnose s javnošću Jozi Petroviću, Sanaderovu prijatelju, nekadašnjem članu uprave INA-e, a sada pomagaču mađarskog MOL-a u sporu protiv hrvatske države. U svakoj drugoj državi bilo bi to ravno veleizdaji, no u nas je to doživljeno kao nepotrebno sramoćenje HDZ-a“. Uspijeva onaj tko ne odbacuje svoje ljude, mogućnosti i potencijale, tvrdi Stanko Uršić u svome tekstu u kojem uspoređuje smeće s poganstvom.  U tekstovima koji se izravno bave Crkvom i crkvenim životom među ostalima ističu se oni fra Bone Zvonimira Šagija koji piše o čovjeku koji se nalazi s jedne strane u odnosu prema Bogu, a s druge strane u odnosu prema konkretnom društvu.  Milan Šimunović nastavlja svoj feljton o obiteljskoj problematici, Stjepan Baloban osvrće se na nedavni posjet carigradskog patrijarha Bartolomeja Hrvatskoj i konstatira da je taj posjet ostavio sumnju.  Darko Teper nastavlja pak pisati o biblijskim naglascima u ovome Jubileju milosrđa, a Darko Gašparović razmatra duhovnu ostavštinu Benedikta XVI.  U Kani se, naravno, nalaze još putopisi, izvješća iz kulture, razgovori, prinosi o liturgijskome kalendaru i svecima, odgojni sadržaji kao i prilozi o uređenju kuće, hortikulturi, a ne nedostaje niti priča za djecu, križaljka i slični prilozi za razonodu.   Na 68 stranica u boji Kana je najbolje štivo za svakoga člana kršćanske obitelji.