Novi broj Kršćanske obiteljske revije Kana za mjesec ožujak dobrim je dijelom posvećen oproštaju od nekadašnjeg direktora Kršćanske sadašnjosti, zauzetoga teologa, pisca i Kanina kolumnista dr. Adalberta Rebića.  U Pitanju sadašnjeg trenutka Josip Grbac ponovno propituje dvije temeljne vrednote u ljudskome društvu: spolnost i smrt i tvrdi da je društvo koje nije sposobno kvalitetno kontrolirati i osmisliti ta područja „osuđeno na propast“ pri čemu se osobito referira na belgijski zakon o eutanaziji koji je donesen polovicom veljače i prema kojem roditelji imaju pravo zatražiti eutanaziju za svoje malodobno dijete, što je povijesni iskorak.  Grbac dosjetljivo primjećuje kako su nekako u isto vrijeme u Belgiju iz Kine stigle pande, „kojima se do sada nitko nije sjetio osporiti pravo na život“, a djeca su ih dočekala s oduševljenje, ali možda i malo zavidno.  Pitanjem belgijskoga zakona o eutanaziji bavi se u svojoj kolumni i Tonči Matulić nazivajući ga „obračunom s teško i neizlječivo bolesnom djecom“.  Prvoj godišnjici pontifikata pape Franje bavi se Stjepan Baloban, a  Bono Zvonimir Šagi nastavlja svoje teološko promišljanje ljudskoga društva i Crkve u njemu.  „U odnosu Crkve i društva, određivanju njezina položaja u građanskom, sekularnom društvu, spoznaji i prepoznavanju njezina autentično kristološkog identiteta unutar ljudskoga društva najvažnije je u svakom vremenu pravilno shvatiti autonomiju ovozemnih stvarnosti“, kaže o. Bono.  Milan Šimunović u već 13. feljtonu nastavlja promišljati Crkvu budućnosti kao Crkvu „izlaska“, a Vladimir Pavlinić piše o urotama i slobodnome tisku te za primjer uzima Englesku.  O sirijskome ratu, promjeni vlasti u Egiptu i regionalnoj stabilnosti Mediterana piše Tonči Tadić, a Darko Gašparović svoju je kolumnu posvetio 100. obljetnici smrti Antuna Gustava Matoša.  U Kani se nalazi cijeli niz članaka o Crkvi, društvu, kulturi, sportu i umjetnosti, a sve pod vidikom koristi i izgradnje kršćanskih obitelji.