Zadacima buduće hrvatske vlade pozabavio se u novome, rujanskome broju Kršćanske obiteljske revije „Kana“ teolog Josip Grbac koji, među ostalim, kaže: „Dokle god netko u Hrvatskoj bude imao mogućnosti skupiti znatan broj glasova na izborima samo zato što će znati dobro baratati zločinima ustaštva ili komunizma, što će znati dobro 'oploditi' žrtve totalitarizma bilo s koje strane, dotle će biti jasno da u hrvatskoj politici i demokraciji nešto 'smrdi'“. Osvrćući se na, kako on to navodi, „lekciju njemačkog pravosuđa“ kaže kako „ovdje nije bila riječ o lustraciji, nego jednostavno o sankcioniranju teškoga zločina, gdje nema zastare, proceduralnih pogrešaka, političkih pritisaka, utjecaja raznih lobija i slično. Jedan je sud, unatoč pritiscima sa svih strana, uspio donijeti presudu koju smatra ispravnom, ne gledajući na eventualne posljedice, bilo one političke, juridičke, svjetonazorske ili neke druge naravi“.  Da je u našim okolnostima bivši komunistički mentalitet problem piše Stjepan Baloban, dok Tonči Tadić piše tekst pod zanimljivim naslovom: „Hrvatski Bliski istok“ i pita se: „Jesu li Srbija i Srbi doista 'šaka jada' kako kaže Milanović? Doista jesu, i u gospodarskom i u vojnom smislu, uz napomenu da im je retorika sve jača, a ambicije sve veće što su im realne mogućnosti sve manje. No što se postiže samim izjavama?“  Tonči Matulić piše o solidarnosti i humanosti u svjetlu božanskoga milosrđa u kojem proširuje popis djela milosrđa, a o čemu se radi može se više naći na stranicama Kane.  O nikad do kraja iscrpljenoj temi Milosrdnoga Samarijanca s biblijskoga motrišta piše Darko Tepert. Zaključujući svoj tekst posvećen.  Pogled s neobičnog motrišta na Božje milosrđe iznio je i Stjepan Kušar kojeg je temeljio na Knjizi postanka i primjeru kada Abrahamova žena Sara nagovara svoga muža da legne s njezinom sluškinjom Hagarom te da tako dobije potomstvo“. Što je dalje bilo pročitajte u tome inspirativnom i poučnom tekstu.  O dvjestotoj obljetnici otkako više nemamo vještica Vladimir Pavlinić piše: „Suvremeni fundamentalisti hvataju se ponovno Adamove kosti i kasnijih mizoginih tumačenja, ne bi li žene, koje su se već odviše osilile, stavili natrag gdje im je mjesto. Tako nam se zapravo, nakon dvjesto godina zaborava, vraća u život srednjovjekovni Malj zlotvornica. U tu priču sad stanovitu pomutnju unosi nitko manji no glavar svete Crkve rimske. Kalendarski spomendan na grešnicu Mariju Magdalenu papa Franjo podiže u red blagdana i, što je još ozbiljnije, želi ženama otvoriti neka vrata koja su im se zatvorila pri samim počecima Crkve.“  Milan Šimunović u ovome je broju započeo pisati svoj feljton o, kako on kaže, odgovornoj pozornosti koju su katolici dužni posvetiti Apostolskoj pobudnici „Radost ljubavi“.  U Kani još ima obilje članaka i vrlo prikladnih tekstova za svakoga člana kršćanske obitelji.