Kana, siječanj 2016.

Podijeli:

Siječanjski broj kršćanske obiteljske revije „Kana“, već 505. u 47-godišnjem nizu kontinuiranog izlaženja, donosi puno preporuka za Jubilej milosrđa. Prije svega se to odnosi na izbor iz bogate izdavačke ponude Kršćanske sadašnjosti. O tome u svojoj kolumni piše Stjepan Baloban koji je članak naslovio „Kultura milosrđa i pravednost“ koji, među ostalim, smatra da „Izvanrednu svetu godinu milosrđa treba smjestiti u mnogo širi kontekst razvoja i razumijevanja Crkve na Drugome vatikanskom koncilu i nakon njega“. Doslovno istoj temi, milosrđu i žici, svoju je kolumnu posvetio i teatrolog Darko Gašparović. I bibličar Darko Tepert svoj je članak, temeljen na svetopisamskim tekstovima, posvetio Jubileju milosrđa. Tekst nosi naslov „Bog bogat milosrđem i nježnošću“ koji zaključuje konstatacijom kako „Božja nježnost, ljubav, vjernost i milosrđe daleko nadilaze svaku našu grešnost, dokle god smo voljni tražiti oproštenje i pokušati ponovno“. U nešto drukčijem svjetlu i s drukčijim povodom, ali ponovno o milosrđu, piše i Tonči Matulić u tekstu „Franjina terapija kurijalnih bolesti“ koji, među ostalim kaže: „Franjo nije propustio podsjetiti svoje suradnike da je upravo izvanredna jubilarna Sveta godina božanskoga milosrđa prigoda da se naše misli i osjećaji usredotoče na ono bitno“, navodeći Papine riječi poticaja upućenih neposredno prije Božića djelatnicima Rimske kurije i zaključuje kako „Franjin prijedlog Svete godine božanskoga milosrđa može poslužiti kao sjajna prilika za priželjkivani antropološki zaokret u Crkvi“. Josip Grbac, u svojoj kolumni „Pitanje sadašnjeg trenutka“, bavi se pitanjem je li ovo civilizacija vrata ili zidova? „Vrata i most jesu pojmovi koji označuju mogućnost ulaska, komunikacije, svladavanje prepreka, dijaloga. Suprotni pojmovi jesu zidovi, zidine, ograde, obrambene kule, rovovi i vodeni kanali. Zapravo, između ove dvije vrste pojmova ne postoji samo suprotnost nego i komplem3ntarnost, jer zid, doduše, razdvaja vanjski od unutarnjega svijeta, ali su vrata u zidu ona koja omogućuju prelazak iz jednog u drugi svijet“, piše Grbac osvrćući se osobito na postavljanje bodljikave žice na europskim, dotično šengenskim odnosno hrvatskim granicama. Fra Bono Zvonimir Šagi piše da mir treba primati od Boga, graditi ga i ne ostati u ravnodušnosti, a Tonči Tadić svoju je kolumnu posvetio, kako on kaže, „hrvatskome poslijeizbornome Rashomonu“. Vladimir Pavlinić se dotiče velikih i malih urota pri čemu posebno apostrofira odnos masona i koncila i zaključuje kako je „vjerovanje u urote nepokolebivo u onih koji su im odani, kao uostalom svaka jaka vjera“ te dodaje kako teorije urote naročito bujaju u kriznim vremenima. U novoj „Kani“ izvješćuje se o pedesetoj obljetnici hrvatske katoličke župe u Frankfurtu na Maini, donesen je reportažni zapis iz Ugande, zatim zanimljiv razgovor s dominikankom s. Slavkom Sente, a Stanko Uršić u svojoj rubrici „U korist vlastite štete“ piše o ekološkim temama i dilemama i tvrdi da se ne bi možda moglo reći da