I u travanjskome broju Kane, mjesečnika za kršćanske obitelji, više je tema posvećeno važnim aktualnim i gorućim pitanjima kao što su Jubilej milosrđa, sakramenti koje u ovo uskrsno vrijeme primaju naša djeca i mladi, ali i atentati diljem Europe.  Tako Tonči Matulić u svome teološkom promišljanju naslovljenom „Bog Isusa Krista je ljudima milosrđe“ kaže kako predodžbe Boga nisu isto što i Bog te je, citirajući 'mladog' Ratzingera, ponovio kako je kršćansko „vjerujem u Boga“ uvijek proces izbora, prihvaćanja, čišćenja i preobrazbe pa je jedino tako moguće u prolaznome vremenu održati kršćansko priznavanje jednoga Boga. U tom je kontekstu važno na kojem se Božjem svojstvu oslanja današnja teološka spoznaja Boga, a upravo Jubilej milosrđa posvješćuje kršćanima da Boga smijemo zvati Milosrđe, da je milosrđe za kršćane forma svih Božjih osobina, da je, nadalje, otkupljenju ime „Milosrđe“ i da se to Milosrđe zove – Isus Krist.  O poučavanju milosrđa s biblijsko-teološkog motrišta piše Darko Tepert tumačeći pojmove milosrđa u Knjizi o Tobiji. Tepert, među ostalim, piše: „Ako se pitam kako bih mogao uzvratiti Bogu njegovo milosrđe, ovdje nalazim odgovor. U djelima milosrđa koja činim prema drugim ljudima, Bog prepoznaje milosrđe koje činim njemu. Ova briga koju pokazujem prema čovjeku u potrebi nije odraz moje milosti, nego je odraz pravednosti. Bog je ljudima dao toliko sredstava i sposobnosti da za sve imam dovoljno. Ako dajem drugome, samo vršim pravdu. To su putovi pravednosti kojima je Tobit hodio i kojima svaki kršćanin može hoditi“.  O tim pitanjima riječ je i u člancima koji govore o Djelu sv. djetinjstva, kao i o tzv. Marijinim obrocima koji hrane milijune djece u najsiromašnijima zemljama po čitavome svijetu, a svojevrsni prilog toj tematici, samo s pastoralnog vidika, daje i o. Bono Zvonimir Šagi svojim člankom o pastirskoj službi Crkve u pluriformnome svijetu temeljeći se na porukama milosrđa i primjeru pape Franje.  O sigurnosti i slobodi u povodu bruxelleskih terorističkih napada pišu Stjepan Baloban i Tonči Tadić. „Ugrožen je čovjek u svojemu temeljnom ljudskom dostojanstvu. Zašto je ugrožen čovjek pojedinac? Zbog toga što u Europi već duže vrijeme 'kolo vodi' agresivna manjima koja, dobro organizirana, vodi 'ideološku bitku' protiv temelja europske civilizacije, a to su obitelj, škola (obrazovanje) i vjera odnosno religijska pripadnost određenoj vjerskoj zajednici. Ono što je držalo kuću čvrstom kontinuirano se napada i bezočno uništava, a novo nije sagrađeno. Ne ruši se samo Europska unija, o čemu se sve više govori, već je u ozbiljnoj opasnosti 'europska kuća' koja je stoljećima usprkos opasnostima i ratovima bila čuvarica temeljnih, a za sigurnost čovjeka i društva prijeko potrebnih vrednota“, piše Baloban. Zašto sakramenti imaju svoj društveni značaj pročitajte u članku Josipa Grpca „Društveni značaj sakramenata“.  U rubrici „Sakramenti“ vrijedan prilog piše teolog Ivan Karlić i obrađuje sa