Kana u veljači donosi raznovrsne teme i različite poglede pomažu nam sagledati širinu i biti dijaloški otvorenima za bolju izgradnju i zajedništvo u pluralnosti. Početak korizme vrijeme je polaska na put koji nam omogućava „čudesnu spoznaju koja nam često izmiče u životu: uistinu se možemo obnoviti i postati drukčiji. U tome ne smijemo posustati i zastati na pola puta“, kako piše kardinal Lehman u svojem djelu Na putu u život, a koji urednica ističe u svom uvodniku. U rubrici Pitanje sadašnjega trenutka Josip Grbac piše o temi Enigma bolesti i vrednota zdravlja. Živimo u vremenu kada je možda potrebna i svojevrsna demitologizacija zdravlja. Predstaviti zdravlje kao jedinu i apsolutnu vrijednost ubojito djeluje na one koji su bolesni. DA je zdravlje apsolutna vrijednost, onda bi bolest bila grijeh. Sandi Gilja u svojoj kolumni Na mreži piše o velikom pospremanju. Usmjerimo li dio svojih dobara da, vršeći djela milosrđa na koja nas korizma poziva, nahranimo gladne, napojimo žedne, zaogrnemo siromašne, možda ćemo manje soptati pod bremenom svoga suviška. U rubrici Pogled u prošlost Tomislav Matić u spomen na papu Benedikta XVI. piše o odreknućima s papinske službe tijekom povijesti. Poznat je primjer pape Celestina V., čiji je primjer bilo teško slijediti, posebno u vrijeme kad su Crkvi najviše trebali pape koji su bili spremni odstupiti. U obiteljskom savjetniku pročitajte o djeci i empatiji, od promatranja do razvijanja empatije u obiteljskoj svakodnevici. Ove i još mnoge druge kvalitetne članke potražite u Kani.