Knjiga Krešimira Šimića monografska je obrada hrvatske religiozne lirike 16. stoljeća. Iako je religiozna lirika toga razdoblja predmet proučavanja koji nije posve zanemaren u nacionalnoj filologiji, te postoje studije posvećene religioznomu pjesništvu kanonskih autora, poput Marka Marulića ili Mavra Vetranovića, sustavno proučavanje toga korpusa izostalo je. Knjiga Krešimira Šimića predstavlja stoga prvu književnopovijesnu sistematizaciju i valorizaciju toga, dosad nedostatno istraženoga, dijela hrvatske ranonovovjekovne književnosti.